Zombi proleter

Žive alternative

Đuro Đaković, Tito i Winnetou

Uskoro kreće snimanje novog filma o indijanskom poglavici Winnetou, opet u Hrvatskoj. Pravi western film je nezamisliv bez tutnjave vlaka kojeg vuče parna lokomotiva. Međutim, u 21. stoljeću naći autentičnu parnu lokomotivu nije lak zadatak. Pogotovo kada se film snima tisućama kilometara daleko od nekadašnjeg divljeg zapada po kojem su te lokomotive vozile. Ali kako ponekad život piše romane zanimljivije i od onog Karla Maya, tako je splet okolnosti utjecao na to da su se parne lokomotive po američkim nacrtima proizvodile u Slavonskom Brodu.

Naime, radi se o lokomotivi koja je rađena po licenci iz Amerike koju je "Đuro Đaković" dobio iz SAD-a poslije Drugog svjetskog rata u sklopu pomoći u poslijeratnoj obnovi. To je razlog zašto su i prije, kao i u ovom slučaju, "Đurine" lokomotive mogle "glumiti" u američkim filmovima. Tako se i sad u poduzeću "Remont i proizvodnja željezničkih vozila" restaurira parna lokomotiva koja bi mogla biti glavna glumica u novom filmu o poglavici Winnetou.

Titovo NE Staljinu i otvaranje prema zapadu i 70-ak godina kasnije ima svoje reperkusije. Jer, da nije bilo toga ne bi bilo niti proizvodnje američke parne lokomotive u Đuri Đakoviću koja je do nedavno bila nezamjenjiva za neke poslove na željeznicama diljem Jugoslavije.

Stara lokomotiva kupljenja je od tvrtke Sodaso iz Tuzle. Radi se o parnoj lokomotivi za uskotračni kolosijek proizvedenoj u Đuri Đakoviću 1959. godine, koja je bila u voznom stanju do prije tri godine i služila za prijevoz soli. Hrvatska je jedina od zemalja bivše Jugoslavije koja nema niti jednu parnu lokomotivu koja nije kulturno dobro i koja bi se mogla koristiti u komercijalne svrhe, iako je Đuro Đaković bio proizvođač. Lokomotiva koja je u obnovi ubraja se u red manjih, koje su načelno bile namijenjene za rad na željezničkim postajama ili u tvornicama.

Slavonskobrodska tvrtka RPV, danas u sastavu HŽ Cargo, već desetak godina ima licencu Ministarstva kulture Republike Hrvatske za obnovu starih vrijednih pružnih vozila, na što su osobito ponosni. Jedini su kojima Tehnički muzej iz Zagreba povjerava lokomotive i željeznička vozila iz svoje zbirke, pa su tako nedavno obnavljali i jednu „gutmannicu“. Posljednjih godina često su im na reparaciji muzejski primjerci koji su bili žrtva vandalizma. Posebno često s njih se kradu mesingani dijelovi, no tome su u RPV-u doskočili pa ih zamjenjuju sivim ljevom ili čak plastikom koji lopovima nisu zanimljivi. S kolegama iz HŽ Putničkog prijevoza čak su kanili obnoviti i jednu lokomotivu koja je deponirana u Sisku, od čega su za sada odustali zbog krize i čekaju neko bolje vrijeme. Međutim, sve zemlje bivše Jugoslavije sačuvale su nekoliko parnih lokomotiva i vagona, imaju dijelove pruge na kojima one voze, te RPV vidi i svoju budućnost u njihovoj obnovi. Štoviše, ima naznaka da bi za Banoviće mogli raditi i novu uskotračnu lokomotivu, za što u "Đuri Đakoviću" nema interesa.

Što se tiče lokomotive koja je upravo u remontu, još se pregovara oko toga hoće li poslužiti pri snimanju filma o Winnetou, jer uz lokomotivu su potrebni i vagoni koje RPV nema. Ipak, nastavljaju s obnovom i uskoro očekuju probnu vožnju. Budući da se ova lokomotiva ne nalazi na popisu kulturnih dobara, smatraju da ima velike šanse kako za snimanje filmova tako i u turističke, izletničke svrhe. Problem je što za ovakve lokomotive niti željeznički kolodvori više nisu opremljeni, pa je njezin domet četrdesetak kilometara, a valjalo bi osposobiti i ljude koji će njome upravljati. U Hrvatskoj više nema ni takvog kadra ni škola u kojima bi se mogao obučiti, ali zato ima u Bosni i Hercegovini, te RPV kani nekoga obučiti kako bi ovu lokomotivu mogao u buduće koristiti za razne promotivne vožnje.

Asim Zoletić cijeli je svoj radni vijek, gotovo 41 godinu, proveo popravljajući parne lokomotive u RMU "Banovići". Iako je radio i na dizelkama, parnjače su mu specijalnost:
"Draže su mi nego električne, u duši su mi. Da nisam volio taj posao, ne bih ga cijeloga života radio i ovoliko o njima naučio" – objašnjava gospodin Zoletić koji vodi ekipu RPV-a koja obnavlja parnjaču u Brodu. Dodaje da se radi o velikom zahvatu. Puno je toga na lokomotivi propalo tijekom trogodišnjega stajanja i sada treba zamijeniti, a da je bila u pogonu, sigurno bi zahvat bio manji. Ipak, uvjeren je da će sve uspjeti popraviti i da će lokomotiva uskoro biti sposobna krenuti na probnu vožnju.

Parna lokomotiva serije 62
- lokomotiva za laki manevarski rad u većim kolodvorima
- najveća brzina: 45 km/h
- snaga: 280 kW (380 ks)
- kapacitet: ugljena 2 t, vode 5,5 m³
- proizvođač: Đuro Đaković po licenci H. F. Potter Company Pittsburg
- godina proizvodnje:1959.



Izvor: 035portal

Autor: mati nikenen