Zombi proleter

Šekspir i kobasice

Čujemo li da u našoj blizini netko spomene riječ "kultura", najbolje što možemo učiniti jest zakolutati očima. Jer što. S jedne strane čeka nas pompozna, frkćuća, kroz nos izgovorena Khultura – onaj splet nacionalne povijesti književnosti, umjetnosti, ovog-onog koji nas državne institucije tjeraju da kroz školske programe zajedno s godinama i mjestima rođenja naučimo napamet. Pritom nam uglavnom uopće ne objašnjavajući zašto je to potrebno, niti nam odgovarajući na pitanje koje si spontano i s pravom postavljamo: kakve veze Khultura ima sa stvarima koje nas muče u našem konkretnom, stvarnom, živom životu? Zašto bi nas ona zapravo uopće trebala zanimati i što nam govori? Na to nam pitanje nikad ne daju dobar odgovor. Štoviše, ako ga postavimo, smatraju nas automatski nekulturnima.

S druge pak strane čeka nas kultura kao proizvod: sva ona uglancana kreativa, Ajped, tankoćutne fotografije nečijeg gableca, blockbusteri, koncepti ostakljenih eko-koliba u Alpama, najkice, rejbanke, i metaperformansi na otvaranju prodajnih galerija. Njena je svrha da nam neprekidno poručuje da smo luzeri. Tj. da smo luzeri ako tijekom današnjeg bruncha u Cityju nismo iz torbice izvukli iŠtagod i – javljajući se istovremeno na poslovni poziv – pofotkali ambijent "finog malog bistroa" u kojem su nam servirali veganski sladoled i fair trade espresso. Tj. da smo luzeri ako na posao idemo u Đakovu, Sinju, ili Ogulinu, i to u 20 godina starom, natrulom Golfu. Ako nemamo pojma kog će nam vraga uopće iŠtagod, ako u našem gradu nema kina u kojem se može pogledati novi Batman, i ako na svom poslu, ukoliko smo uopće toliko sretni da ga imamo, ne dobivamo pozivnice za metaperformanse na otvaranju prodajnih galerija za koje se onda kasnije možemo pretvarati da su bili "fahntastični".

Evo. Zato, zbog tih govana, zbog laži koje nam podvaljuje i uvreda kojima nas izvrgava svaka od ove dvije kulture, dobro smo učinili što smo zakolutali očima.

No postoji, srećom, još jedna moguća kultura i ona je zapravo jedino što nas ovdje zanima. Možemo je nazvati živom kulturom, svojom kulturom, proleterskom kulturom. Ona ne nastaje ni zato da nas nagovori da kupujemo gluposti koje nam ne trebaju, niti zato da se njome popune kulturnoumjetnički programi na državnim priredbama, a niti zato da bi privilegirani i bogati imali čime ukrašavati kancelarije. Umjesto toga, ona nastaje da bi ljudi poručili da su živi, da rade, vole, i bore se. Da se trude razumjeti svijet oko sebe i da ga pokušavaju mijenjati i uređivati po svojoj mjeri.

Svejedno je kakav je njen oblik i kakva je osoba proizvodi. Bila to ekipa iz kvarta koja crta grafite, akademski kipar u potrazi za novom i modernom formom, lokalni tamburaši koji cugaju oko kotla s fišom, netko tko je u ljubavnom očaju napisao sonet, ili u bijesu zbog otkaza nacrtao bivšeg šefa s kaktusom u dupetu.

Svejedno je i proizvode li tu kulturu rijetki talenti i izvježbani majstori, ili jednostavni ljudi koji imaju potrebu da nešto kažu. Ako je napravljena zato što je nekom bilo stalo da nešto radi, zato što se tom nekom, eto, ćefnulo da izrazi svoju slobodu, onda će ona sadržavati onu teško uhvatljivu, teško objašnjivu kvalitetu koja izvire iz svega što čovjek napravi zato što je znatiželjan, zato što nešto voli, zato što nešto raditi mora.

Zombi proleter trudit će se stoga da pronađe i piše o kulturi znatiželjnih, onih koji se bore, koji se trude da shvate, koji drugačije ne mogu.


Novo u svijetu stripa! Komikaze #37!

Na webu je novi broj najstrip magazina Komikaze! Internet u ruke i hop: www.komikaze.hr/issue/37.
Ako niste znali, KOMIKAZE su mreža za širenje strip aktivnosti na World Wide Webu te elektronsku i tiskovnu distribuciju stripova pretežito mladih autora/ica. Cilj je «Komikaza» povezati strip aktiviste balkanske regije i svijeta radi razmjene informacija i konkretnih strip proizvoda.







Angažirani hiphop from Slavonski Brod - Transversa

Zombi donosi intervju sa MC Tenkom, članom slavonsko-brodskog hip hop benda "Transversa" koji govori o njihovoj muzici, prvom albumu, alternativnoj sceni u Slavonskom Brodu, politici i o tome što ih motivira da pišu angažirane tekstove. 

Na kraju intervjua donosimo i par stvari od Transverse i drugih slavonskobrodskih hiphopera. 


Ljudi se brane od poplave

 Kažu da "priroda" s "čovjekom" čini što želi i jednom kad pobjesni izaziva kaos koji je garancija savršene demokracije: pred slijepim smo bijesom prirodnih sila, kažu, svi jednaki. No to je laž. U situacijama prirodnih katastrofa, ako se i raspadne uobičajeni društveni red, ako i zašteka organizacija svakodnevice na koju smo navikli, temelji ključne društvene institucije - klase - ostaju nepoljuljani. Uvijek prva najebe sirotinja, pravo je čudo ako se ikad dogodi suprotno. Tako će i ostati sve dok budemo živjeli u društvima u kojima je luksuzni hotel važniji od protupoplavnog nasipa, a teren za golf od obradivog zemljišta. No da ne seremo previše. U solidarnosti s narodima Hrvatske, Srbije, i Bosne i Hercegovine, s čvrstim vjerovanjem da će zajedničkim radom i snagom volje uspjeti prevladati posljedice katastrofe kojoj su bili izloženi, Zombi proleter objavljuje pjesmu Hrvoja Tuteka, Ljudi se brane od poplave:


MUZILSKA PARTIJSKA PJESMARICA

Povodom aktualnih zbivanja oko rasprodaje petine grada Pule kroz privatizaciju demilitariziranog poluotoka Muzil (u režiji raznih razina vlasti, a u interesu domaćih i stranih kapitalista), naš je narod spjevao koloplet prigodnih pjesama. Ovdje vam ih donosimo pod naslovom "Muzilska partijska pjesmarica za partijsko partijanje pri partiji golfa"


NaMinimumu: "Nova budućnost"

Mnogi pokušavaju, malokome uspije. Svatko tko je ikada u ruke uzeo električnu gitaru, ili o njoj sanjao lijepeći nos uz staklo dućana s instrumentima, poželio je iz etera zazvati jedan on onih rifova koji čitave stadione tjeraju da skaču u zrak. Zadarski kantautor/one man band Jadran Ranj, umjetničkog imena NaMinimumu, takve rifove sipa samouvjerenošću pravog majstora.