Zombi proleter

Klasna borba

Istra Istra Liberales

Nedavno je pulska zadruga Praksa objavila studiju Emila Jurcana Istarski pristanak: forme represije u multikulturalnom društvu. Iako je tekst prije toga objavljen u Zarezu (br. 373-74, 19.12.2013.), ozbiljnije reakcije javnosti su izostale. Šteta, jer Jurcan se bavi se izuzetno važnim problemom: najuopćenije rečeno, on na istarskom primjeru proučava način na koji se pitanja koja se tiču vrijednosti i osjećaja pripadnosti uklapaju u kapitalističke političke projekte.

Povod za Jurcanov tekst bio je lanjski referendum o ustavnoj definiciji braka, kada se pokazalo da je Istra većinom glasala "protiv" i tako se svrstala među protivnike konzervativnih vrijednosti koje su sada, zahvaljujući dobro organiziranim i tajno financiranim naporima udruge U ime obitelji, ušle i u hrvatski Ustav. Ovakvi su rezultati referenduma (unaoč izlaznosti od samo 31,5%) izazvali lavinu slavljenja liberalne istarske posebnosti. Osim toga, poslužili su IDS-u da se, nakon objavljenih rezultata, još jednom predstavi kao jedini i pravi zaštitnik istarskoga identiteta. Kako piše Jurcan, "u nekoliko dana je sav ponos građana koji su se na referendumu izjasnili protiv homofobije zasjenjen stranačkim prisvajanjem tih rezultata i, što je još opasnije, zazivanjem starih mitova o posebnosti i superiornosti Istre (Europe) nad ostatkom Hrvatske (Balkana), što može samo još dodatno produbiti samodopadni izolacionizam koji u Istri vlada već 20 godina."

IDS-ova je reakcija došla u trenutku kada se ta stranka žestoko usprotivila najavljenim planovima Vlade o centralizaciji državne uprave te tim povodom objavila "Deklaraciju o jedinstvenosti Istre". Svakome tko je iole upoznat s političko-poslovnom utvrdom koju je IDS u zadnjih dvadeset godina izgradio u Istri jasno je da se fraze poput "jedinstvenosti Istre" i "istarske posebnosti" ovdje koriste isključivo kako bi se dotična utvrda sačuvala od neželjenih utjecaja izvana. I sam je vođa stranke Ivan Jakovčić u nedavnom intervjuu Novom listu do kraja razotkrio političko-ekonomsku logiku IDS-ovog shvaćanja "istarske specifičnosti". Na novinarsko pitanje da komentira najavljenu centralizaciju države, Jakovčić odgovara: "Poznato je da postoji tendencija ukidanja identiteta Istre, što svakako neće proći". Od pitanja administrativne organizacije jedne političke zajednice Jakovčić stiže do identiteta jednim skokom. Njegov odgovor podsjeća na slogan kojim je HDZ-BiH svojedobno (možda 2001.?) pozivao na uspostavljanje zasebnog hrvatskog entiteta u BiH: "Nema identiteta bez entiteta." Narodni bunt koji se još uvijek odvija u BiH jasno je ukazao na činjenicu da je dvadesetogodišnje trpanje etničkih zajednica u kvazidržavne torove rezultiralo samo u jednom: utvrđivanju vlasti i nesmetanom bogaćenju tamošnjih političkih i ekonomskih elita. Nije teško zaključiti da je metoda vladanja u Istri u osnovi slična: pitanje identiteta koristi se da se njime prikrije klasni interes.

Iza maske zaštitnika krije se najbogatiji čovjek u Gotham CityjuJurcanovo istraživanje nudi još materijala za razmišljanje. Između ostalog, njemu je cilj pokazati kada je točno, i u kojim povijesnim okolnostima, uopće nastala priča o istarskoj posebnosti. Rezultati istraživanja su zanimljivi. Ispostavlja se da je moderni, "posebni" istarski identitet (onaj kojega Jakovčić brani kao Batman Gotham City) nastao na podlozi ekonomskoga razvoja s kraja 60ih i početka 70ih godina prošloga stoljeća. Budući da je ovaj razvoj ovisio o prilivu deviza od turizma, Jurcan za proklamiranu istarsku posebnost koristi precizniji naziv: "devizna specifčnost". Zatim zaključuje: "Istra se prvi puta u novije vrijeme formira kao jedinstvena regija kroz turizam – i to kao destinacija. Prvi korak u formiranju jedinstvenosti Istre bilo je zapravo formiranje jedinstvenog tržišnog proizvoda." Jednu od prvih političkih izjava o istarskoj specifičnosti Jurcan nalazi kod utjecajnog istarskog kulturno-političkog radnika Ive Siljana. Siljan je 1971. izjavio da odnos republičke vlasti SR Hrvatske prema Istri "nije uvijek bio temeljen na razumijevanju specifičnosti koje to područje definiraju," te dodaje da bi se "takva ... ocjena mogla dati i za dio vodećih kadrova u Istri, naročito za onaj dio koji je došao iz unutrašnjosti Hrvatske i drugih krajeva Jugoslavije." Ovdje je nemoguće ne primijetiti kako Siljanova retorika ("mi smo posebni") i poruka ("Istrom trebaju upravaljati Istrijani") u velikoj mjeri nalikuju onovremenom pokretu za prepoznavanje posebnosti hrvatske povijesti, kulture i identiteta (godina je 1971.)., a u čijoj je materijalnoj podlozi također pitanje kontrole nad "našim" (hrvatskim) devizama. Drugim riječima, ispada da se uspon ideje o istarskoj specifičnosti događa istovremeno s usponom nacionalizma u bivšoj Jugoslaviji.

Ne bih se ovdje želio upuštati u daljnje analize, niti sugerirati neke suštinske veze između IDS-a, Hrvatskoga proljeća i trećega BiH entiteta. Ipak, i kada u obzir uzmeno njihove lokalne specifičnosti, ovi primjeri upućuju na postojanje općenitije političke strategije kojom se povijesna i kulturna baština te životna i radna vezanost ljudi za određeni kraj pakiraju u "identitet" i instrumentaliziraju u svrhu bogaćenja manjine. Važno je istaknuti da se ovdje ne radi o tome da takvi zastupnici (istarskog, hrvatskog, itd) naroda zaista brane "naše" materijalne interese, nego koriste identitetske podjele da bi sačuvali vlast i tako obranili interese vlastite klase. Kao što će za dobru proviziju privatizirati obalu, takva će vlast pokušati privatizirati i povijesno iskustvo.

Na kraju, aluzija na istarskog Batmana nije sasvim neutemeljena: kao i Nino, i Batman je ultrabogati poduzetnik s dobrim vezama u vlasti, ali i vrlo specifičnim metodama za postizanje vlastitih ciljeva. U istarskom slučaju, te metode uključuju preuzimanje najvećeg lokalnog medija (Glasa Istre) i pripitomljavanje onih manjih, kao i netransparentne poslove sa zemljištem protiv jasno izražene volje građana (sučaj Muzil u Puli). Zato i ne čudi da se u takvoj situaciji medijske izolacije i političke zatvorenosti Jurcanov tekst više čita "priko Učke" nego u zemlji golfa i tartufa...

 

 

 

Za one koji žele znati više:

Emil Jurcan, Istarski pristanak: forme represije u multikulturalnom društvu. Pula: Praksa, 2014.

O aktivnostima oko Muzila i drugih bivših vojnih zona u Puli možete saznati u posebnom broju Fantoma slobode, "Dossier Pulska grupa": (slobodan download).

Autor: Proština1921