Zombi proleter

Klasna borba

Dalje nećeš moći! Ceste nisu na prodaju

Svašta se kod nas privatiziralo i rasprodalo, a da nas nitko nije ništa pitao. Na primjer: telekomunikacijska infrastruktura, državna naftna kompanija, čitavi poluotoci i brda. Jer - tako svijet vidi kapitalista - nema toga šta se ne može kupit i prodat. Sada su eto na red došle i ceste. "Monetizacija" i polustoljetna "koncesija" o kojima se danas govori samo su fino pakovanje za brutalnu realnost: vlast bi da ubere neku siću danas da bi otplatila mali dio dugova od jučer. A šta će biti sutra? To izgleda nije njihova stvar. Razmislimo, sjetimo se: ideja o davanju autocesta na dugogodišnju koncesiju nije nova.

Kroz tzv. "javno-privatno partnerstvo" (u kojemu je dobro javno, a profit privatni), razne su vlade dale u koncesiju, recimo, autocestu Zagreb-Macelj i tunel Učka. I jedno i drugo “partnerstvo” građanima nije donijelo ništa posebno dobroga, i sigurno ništa što se nije moglo riješiti na bolji i isplativiji način.

Zagreb-Macelj je jednostavno nenormalno preskup, dapače, radi se o najskupljoj autocesti u zemlji. Tunel Učka je primjer kako je nekadašnje društveno vlasništvo postalo temelj za profite privatnih kompanija. Kao i mnoge druge stvari u suverenoj Hrvatskoj, tunel je sagrađen iz doprinosa ljudi u lokalnim zajednicama iz regije, a sada njime upravlja, i tunelarinu ubire, francuski Bouygues. Unatoč tome što nam se neprestano trubi kako “monetizacija nema alternative”, primjeri iz naše nedavne prošlosti pokazuju da je itekako moguće mobilizirati produktivne i kreativne snage zajednice za društvenu korist. O tome kako najrazličitiji dijelovi društva mogu doprinijeti stvaranju općega dobra svjedoči i ovaj novinski članak iz 1970ih godina. (Međurepublička političarska prepucavanja tada su stopirala gradnju autoputa, ali novac je zaista na ovaj način prikupljan.)

Kad čovjek malo razmisli, izgleda da se naša današnja politika može svesti na trgovinu nekretninama. Prenamijeni poljoprivredno zemljište u građevinsko, prodaj parcelu za golf, istjeraj radnice iz tvornice da se sagradi poslovno-stambeni kompleks, rasprodaj par preostalih profitabilnih firmi u zemlji, i tako dalje do konačne rasprodaje. Ali treba vlastima i njihovim poslovnim partnerima jasno reći da neke stvari nisu njihovo privatno vlasništvo i da nemaju pravo uništavati budućnost društva za račun kreditnih agencija i halapljivih banaka. Ceste su - kao i vode, šume, zdravstvo, školstvo, brodogradilišta, a bogami i kultura - zajedničko dobro.

 

 

Da se ne bi desilo da nam privatni koncesionar na autocesti koja se gradila našim novcem kaže "Dalje nećeš moći", potpiši za referendum protiv davanja autocesta u koncesiju i javi se za volontiranje na štandu: http://referendum-autoceste.hr/volontiraj/.